Utorak , 18 Decembar 2018
Savez udruženja boračkih organizacija općine Kakanj: Cilj akcije na Čemerno su bile haubice koje su terorisale i ubijale civilno stanovništvo u Brezi

Savez udruženja boračkih organizacija općine Kakanj: Cilj akcije na Čemerno su bile haubice koje su terorisale i ubijale civilno stanovništvo u Brezi

Povodom podizanja optužnica za ratni zločin na području sela Čemerno u općini Ilijaš 1992.godine protiv nekoliko kakanjskih boraca Armije R BiH, javnosti se saopštenjem obratio Savez udruženja/boračkih organizacija općine Kakanj (SUBOK).

U saopštenju je navedeno puno uvažavanje bosanskohercegovačkog pravosuđa, te je istaknuta činjenica da Savez podržava svaku aktivnost čiji je cilj istraživanje i sankcionisanje ratnih zločina. Istaknuta je i želja da se objektivno i nepristrasno utvrde sve činjenice koje se odnose na Čemerno.

“U objavljenim informacijama u medijima o predmetnom hapšenju nije pomenuta činjenica da se radilo o akciji čiji je cilj bio neutralisanje nekoliko haubica koje su svakodnevno sa položaja u Čemernu ubijale civilno stanovništvo na području Breze i okoline. Radilo se dakle o legitimnom vojnom cilju.

Očekujemo od pravosudnih organa da utvrde da li je u toj akciji u kojoj su kao legitiman vojni cilj stradale haubice i vojnici Vojske Republike Srpske koji su boravili u selu i koji su usluživali haubice bilo i slučajeva stradavanja civilnog stanovništva. Nadamo se da će na objektivan način biti utvrđene činjenice zašto su haubice postavljene u selu, ko je sve pružao oružani otpor, da li samo vojnici Vojske Republike Srpske ili je bilo i mještana koji su otvarali vatru, da li je neko od civila stradao itd.

Naša želja je da se utvrdi istina, ali i da se jasno kaže da su cilj akcije bile haubice koje su terorisale i ubijale civilno stanovništvo u Brezi, a ne da se bez ikakve presude u javnosti stvara utisak kako je akcija bila usmjerena na civilno stanovništvo sa ciljem činjenja zločina”, kaže se u saopštenju SUBOK-a.

Vezani tekst: Pismo građanina Kaknja: Pitam sve nas, i narod, i privrednike, i sve organizatore i učesnike humanitarnih akcija i sergija: „Jesmo li to momke optužene za Čemerno mi osudili, a nije ni počeo sudski proces dokazivanja navodne krivice?“

Proteklih nekoliko sedmica dobili smo brojna pitanja u smislu zašto Općina Kakanj finansijski ne pomogne kako bi se osigurala adekvatna pravna pomoć i odbrana kakanjskim borcima koji su optuženi za ratni zločin u ilijaškom selu Čemerno  1992.godine.

Premda smo bili stava da ne treba praviti pompeznu medijsku priču oko jednog moralnog i patriotskog čina Općine Kakanj, ipak žestina pitanja i kritika koje smo dobili, nalažu da otkrijemo činjenice i da kažemo da su Općina Kakanj i Zeničko-dobojski kanton već danima uključeni u sve aktivnosti čiji je cilj osigurati pravo na odbranu i svaku drugu vrstu pomoći optuženim kakanjskim borcima.

Dakle, jesu, uključeni su, i Općina  i ZDK, samo se oko toga nije htjela praviti ničija promocija, niti su se htjeli brati sitni politički poeni kako to u ovakvim situacijama čine neki drugi.

Općina Kakanj i Zeničko-dobojski kanton su pokazali puno razumijevanje aktuelne situacije u pogledu potvrđenih optužnica protiv nekoliko kakanjskih boraca i pomoći će preko boračkih organizacija finansijski sve aktivnosti u pogledu osiguranja svih preduslova za adekvatnu pravnu odbranu u sudskom procesu.

Među brojnim pitanjima koja smo dobili od građana izdvajamo i jedan vrlo interesantan stav jednog građanina:

„Prema našoj tradicionalnoj bošnjačkoj i muslimanskoj solidarnosti spremni smo napraviti sergije za izbjeglice iz Sirije, uvijek smo spremni dati marku, dvije, pet, deset, pedeset, za svaku džamiju koja se gradi bilo gdje, dobacili smo humanošću i do Rohinja muslimana i to je lijepo.

Ali gdje su sergije za momke koji ovih dana vode najveće bitke svog života? Istovremeno se bore i za egzistenciju, da zarade marku, da kupe lijekove, jer su bolesni i oni i njihovi najbliži, a bore se i za pravdu i istinu da dokažu svoju nevinost iz jedne velike bitke u kojima su uništene haubice koje su ubijale civile i rušile džamije koje mi danas sergijama podižemo.

Gdje je naša privreda koja je spremna uvijek pomoći? Dok se za svakojake aktivnosti izdvaja novac, i to je lijepo i pohvalno, ko je i da li na bilo koji način pomogao ovim momcima?

Gdje je obični narod, komšije, prijatelji, poznanici, patriote…?

Ko je prišao tim ljudima i pomogao, makar da ih lijepom riječju osnaži, ali i da im pomogne, a načina za pomoći ima trista…

Pitam sve nas, i narod, i privrednike, i sve organizatore i učesnike humanitarnih akcija i sergija: „Jesmo li to momke optužene za Čemerno mi osudili, a nije ni počeo sudski proces dokazivanja navodne krivice?“.