Petak , 29 Mart 2024
Septembarske godišnjice: 18. septembra 1991. godine umro Abdulah ef. Ganić (1916-1991)

Septembarske godišnjice: 18. septembra 1991. godine umro Abdulah ef. Ganić (1916-1991)

Abdulah ef. Ganić je obavljao dužnost muallima u Ričici u periodu 1941-1945.godina, a potom u džematu Obre u periodu 1945-1977.godina, sa prekidom tokom 1949. i 1950.godine kada je, bez ikakve presude, zatvoren i optužen kao član organizacije “Mladi muslimani”.

Tokom boravka u zatvoru bio je izložen strašnim torturama. Nakon puštanja iz zatvora pokušao se vratiti u svoj džemat Obre gdje su ga džematlije s radošću čekale. Međutim, nije mu dozvoljeno da se vrati imamskim obavezama u Obrima. Nakon toga, uz pomoć prijatelja, 7.aprila 1950.godine se zaposlio u Upravi Rudnika Kakanj. Za to vrijeme džamija u Obrima je pretvorena u silos za kukuruze, a provokatori koji su se radovali poteškoćama i problemima drugih ljudi su predlagali da se njegova supruga Fatima-hanuma sa djecom istjera iz imamske kuće. Tim provokatorima su se usprotivili časni predstavnici džemata i nisu dozvolili da se tako neljudski odnose prema svom efendiji i njegovoj porodici.

Posao u Rudniku nije bio težak, ali to nije odgovaralo Abdulah efendiji. Amanet njegovih muderrisa, amanet misije muallima ga je proganjao i nije mu dao mira u rudničkim toplim kancelarijama. Uputio je pismeni zahtjev da mu se omogući povratak u džemat Obre i dobio je odobrenje. Bila je to velika radost u njegovom životu. Navodni razlog da ga se ponovi primi za imama u isti džemat je činjenica da mu u istražnom zatvoru nisu našli vezu sa pokretom Mladi muslimani.

Abdulah ef.Ganić (1916-1991)

U džematu Obre je radio sve do 1977.godine, dakle pune 33 godine, kada je penzionisan. Najveći dio svog radnog vijeka i najplodniji dio svog imamskog djelovanja je proveo u ovom džematu.

U vrijeme dok je bio imam u Obrima inicirao je izgradnju nove džamije na mjestu već dotrajale stare džamije. Novoizgrađena džamija u Obrima je otvorena 31.augusta 1975.godine.

Za njegov boravak u Obrima se veže i jedan tragičan slučaj. naime, voz je zgazio njegovu dvogodišnju kćerkicu Kadiru. Kuća u kojoj su stanovali bila je tik uz prugu. Desilo se to u trenutku dok je bio u džamiji. Kada je krenuo u džamiju, igrao se sa njom i dao joj jednu kocku šećera. Tu kocku koju joj je dao prije odlaska u džamiju našli su stisnutu u njenoj ručici. U najtežim trenucima njegovog života, kada je bio shrvan od bola za svojom kćerkicom Kadirom, čim joj je klanjao dženazu, UDBA ga je odmah uhapsila i odvela u zatvor, bez ikakvog objašnjenja, a supruga Fatima je ostala sama u toj žalosti sa drugom djecom sa dubokim boli i brigom.

Nakon penzionisanja obavljao je dužnost imama u Livnu sve do 1984.godine kada se vraća u svoje rodne Poriječane (općina Visoko). Po povratku u svoj rodni kraj i dalje obilazi džemate i drži dersove prilikom mevluda i drugih svečanosti. Na hadž je otišao 1986.godine.

Abdulah ef.Ganić je umro 18.septembra 1991.godine, pred samu agresiju na BiH, u bolnici Podhrastovi u Sarajevu. Ukopan je 19.septembra 1991.godine u Porječanima, na mjesnom greblju Piskavice (u ovom greblju je ukopan i čuveni bosanskohercegovački historičar Hazim Šabanović i heroj Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.godina Teufik Tufo Buza).

Dženazi je prisustvovao veliki broj muslimana, njegovih prijatelja, učenika, poštovaoca iz visočke regije i drugih krajeva BiH kao što su: Kakanj, Zenica, Travnik, Sarajevo, Livno…