Četvrtak , 18 April 2024
Dan velike pobjede kakanjskih boraca: 10. oktobra 1995. godine oslobođen Sanski Most, sjećanje na heroja Ertana Čaluka

Dan velike pobjede kakanjskih boraca: 10. oktobra 1995. godine oslobođen Sanski Most, sjećanje na heroja Ertana Čaluka

Jedan od najsjajnijih  uspjeha kakanjskih boraca u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995. je veličanstvena pobjeda na Grmeču i oslobađanje Sanskog Mosta. Tri dana prije oslobađanja Sanskog Mosta kakanjski borci su, nakon 15 sati vožnje do zone ratnih dejstava, odmah, bukvalno iz pokreta, stupili u borbu, odbili jedan kontranapad, pregazili Grmeč u rekordnom vremenu, prešli 40 km i na kraju oslobodili Sanski Most.

Sanski Most je oslobođen 10. oktobra 1995. godine. Tog dana prelijepa Sana je prodisala slobodom.

P1040385

Kakanjski borci pred operaciju oslobađanja Sanskog Mosta

P1040386

P1040387

Fotografije koje su zabilježili kakanjski borci u oslobođenom Sanskom Mostu

 

Prilikom oslobađanja Sanskog Mosta poginuo je kakanjski heroj Ertan Čaluk.

 

Sjećanje na kakanjske heroje: Ertan Čaluk (1968-1995)

Sjećanje na kakanjske heroje: Ertan Čaluk (1968-1995)

Ertan Čaluk je bio uzoran sportista i dobar rukometaš RK “Rudstroj” Kakanj. Imao je mogućnost aktivno igrati rukomet i tokom rata, ali je rukometnu loptu zamijenio puškom. Ertan je rođen 25. aprila 1968. godine u naselju Čaluci, u porodici Džemala i Munibe, rođene Mehmedović. Osnovnu školu završava u Bjelavićima, a Elektrotehničku u Kaknju.

P1040384

Ertan Čaluk

U borbi protiv agresora uključio se odmah u startu i bio jedan od prvih pripadnika Patriotske lige i OPŠTO-a Kakanj. Kasnije je bio u sastavu 311. lbr, a kao kapetan bio je i pripadnik 329. brdske brigade u kojoj je bio zamjenik komandanta. Kao izuzetno hrabar i sposoban borac i komandno lice bio je u sastavu 3. manevarskog bataljona. Obišao je mnoga ratišta i učestvovao u mnogim podvizima pripadnika Armije R BiH. Poginuo je pred sami kraj rata, 11. oktobra 1995. godine, u Sanskom Mostu. Ukopan je dva dana poslije na mazarju u Obrima. Ertan je bio primjeren momak, dobar prijatelj, sportista i veliki patriota. Kada su ga 1994. godine zvali da ostavi pušku i zaigra za rukometni klub iz Tuzle, on je rekao da neće uzeti loptu u ruku sve dok se i zadnji metar Bosne ne oslobodi. Svi ga se rado sjećaju zbog njegove dobrote, plemenitosti i hrabrosti.

Za zasluge u ratu Ertan je odlikovan priznanjem “Zlatni ljiljan”.

Preneseno iz knjige: “Kakanjski šehidi i poginuli borci 1992-1995″ autora Dženana Kubata, izdavač: Organizacija porodica šehida i poginulih boraca općine Kakanj, Kakanj, 2001. godina

Leave a Reply