„56 GODINA FK ‘MLADOST’ DOBOJ-KAKANJ

Ovih dana u izdanju Javne ustanove Gradska biblioteka Kakanj iz štampe izlazi knjiga „56 godina Fudbalskog kluba ‘Mladost’ Doboj-Kakanj“ čiji je autor sarajevski novinar i publicist Raif Čehajić, a recenzenti poznati bh. sportski novinari Alija Resulović i Sead Hadžijahić. Strukturirana u četiri poglavlja: Historija naselja i Kluba, Arhitektura sjećanja igrača, trenera i članova uprave, Sjaj pehara i odjek zahvalnica te Informativni mediji o Klubu, ova monografija vremenski obuhvata period od osnivanja prve fudbalske ekipe a potom stalnog kluba u Doboju pa do ulaska ‘Mladosti’ u Premijer ligu Bosne i Hercegevine, opisujući riječima i dokumentujući fotografijama period od 56 godina, sa posterima svih 25 trenera i 10 predsjednika.

S obzirom na važnost ove knjige kao dokumenta o razvoju sporta u Doboju a to je – pored ostalog – i prva monografija jedne kakanjske sportske ekipe, u dogovoru sa autorom u nekoliko nastavaka svake sedmice objavit ćemo po jedan odlomak iz nje. Danas započinjemo prikazom urednikovog uvodnika.

 UVODNA RIJEČ UREDNIKA

Piše: Raif Čehajić

Pomno i dubinski istražujući historiju Fudbalskog kluba Mladost Doboj-Kakanj, čiji sam jedan od svjedoka, prvo kao potencijalni mladi nogometaš, a kasnije i novinski izvještač s dobojskog terena, i pored te svoje pretjerane znatiželje nisam uspio dokučiti odgovor na pitanje: ko je nadjenuo ime klubu ili, ako hoćete, ko mu je bio kum? Znam da sam s pitanjem zakasnio nekoliko godina budući da prvi i glavni akteri kluba, predlagači ideje i osnivači ekipe, danas nisu među živima. Jer, samo bi oni mogli dati traženi odgovor s obzirom na to da on nije zapisan ni u jednom dokumentu.

A predlagač ili više njih, obznanio je zaista sjajnu i vječnu ideju – mladost.

Postoji li u ljudskom životu ljepša i uzvišenija riječ? To je vjerovatno za svakog čovjeka najbezbrižnija životna dob, sretne godine koje donose odrastanje s velikom nadom u život i uspjeh, dosezanje mladalačkih snova stopljenih s prvom ljubavi i životnim iskustvom.

Ne činili vam se da sve ove atribute zapravo 56 godina u svojim njedrima brižno čuva FK Mladost?

Kada su mi članovi klupske uprave ponudili da radim monografiju Mladosti, iskreno vjerujući u moje višedecenijsko novinarsko i publicističko znanje i iskustvo, nijednog trenutka se nisam dvoumio, iz više razloga, a onaj prvi je bio presudan – i ja sam, makar nakratko, bio dio Mladosti, baš kao što je i ona bila i ostala dio moga najljepšeg životnog doba – moje mladosti.

Nastajući 25. maja 1959. godine u kakanjskome prigradskom naselju Doboju, kada osim Dobrovoljnog vatrogasnog društva nije postojalo nijedno drugo društvo ili organizacija, pa ni društvene prostorije, ne računajući davno zaboravljenu Baraku, u kojima bi se mladi okupljali, družili i zabavljali. Samim tim Mladost je od starta postala mjesto okupljanja, druženja i zabave i onih koje nogomet kao igra nije zanimao.

A u Kaknju su 1959., samo godinu dana nakon što se FK Rudar prvi put izborio za ulazak u jugoslavensku Drugu saveznu ligu – Zapad, rudari prvi put u historiji Rudnika Kakanj u jednoj godini proizveli milion tona ugljena, 27. novembra, a u gradu je otvorena i prva srednja škola, gimnazija.

Ta 1959. bila je zaista po mnogočemu značajna godina u bivšoj Jugoslaviji, jer je upravo te godine u državi ukinuta smrtna kazna za materijalna krivična djela; u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu konstruiran je prvi digitalni računar, Vladimir Beara, najbolji golman u državi, a po mnogima i u svijetu, nakon 60 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije oprostio se od državnog dresa u susretu protiv Mađarske, dok je beogradska Crvena zvezda u toj godini osvojila dvostruku krunu pobijedivši i u prvenstvu i u kupu.

U Doboju je, dakle, rođen fudbalski klub, što se desilo tadašnjoj mladoj generaciji Dobojlija u želji da se u težački i rudarski rad njihovih roditelja unese makar malo zabave i tako teška životna stvarnost poslijeratne generacije oplemeni najvažnijom sporednom stvari na svijetu – nogometnom igrom. Uz pomoć čarolije zvane nogometna lopta nije se samo zabavljalo, niti su se samo učile nogometne vještine i sticalo igračko znanje za zabijanje golova, nego je Mladost bila i ostala svijetlo i zdravo društvo koje je uz zabavu i odgajalo generacije mladih Dobojlija, od kojih su neki stigli i do nastupa u evropskim nogometnim klubovima, a drugi opet u nauci do doktora i drugih akademski zvanja. U tome su se klubu stvarale nove generacije mladih koji će kroz maštovitu igru na nogometnom terenu postajati bolji ljudi, istovremeno jači i od teških životnih nevolja.

Nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, bio je i ostao u prvom redu igra, koja je u ovom konkretnom slučaju, zahvaljujući timu mladih, u bivšoj državi bila “dobojski ambasador”. Tako su čitajući o Mladosti mnogi prvi put saznali za naselje Doboj nadomak rudarskoga Kaknja, diveći se ponekad njegovim nogometnim talentima.

Analizirajući 56 proteklih godina u historiji FK Mladost, jasno se daju uočiti tri važna njezina perioda: prvih desetak godina kada je osnovan klub te građen i dograđivan stadion; drugi je predratni i najduži period kada je klub jačao i otvarao se prema drugim ekipama, kakanjskom Rudaru ponajviše, pa su iz njega u Mladost, na kraju ili pred završetak karijere, dolazili igrači i treneri; i treći, poslijeratni period, u kome, naročito početkom druge decenije 21. stoljeća, veći interes za nogomet pokazuju dobojski poduzetnici, koji svojom finansijskom podrškom dižu ovu ekipu u nogometne visine jedne male zemlje.

U tome trećem periodu Mladost se jednostavno preporodila i za veoma kratko vrijeme, u samo tri-četiri godine, od malog lokalnog kluba, koji je gotovo pola stoljeća tavorio u sjeni svoga susjeda Rudara, prolazeći kroz više finansijskih i igračkih kriza, krenula tako furiozno da je od 2009. do 2014. godine, uz plasman u osminu finala Kupa BiH, u šampionskom pohodu napredovala čak za dva ranga takmičenja, postajući u polusezoni 2014./2015. godine ozbiljan aspirant za ulazak u najviši rang nogometne igre u Bosni i Hercegovini, a na kraju sezone plasirajući se u Premijer ligu.

Sve tri generacije su u fokusu ove monografije i one su po svom historijskom, sociološkom, kulturološkom i svakom drugom kodu za ovdašnje stanovništvo i njegove aktere postale kultne i svaka bi iz historije Mladosti mogla da pređe, poput dvojnih posuda, i u sportske čitanke, ne samo ove države nego i Balkana.

Jer Mladost je za kratko vrijeme pretvorila Doboj, kao periferno nogometno naselje, u nogometni centar kakanjske općine, nadmašivši na tabeli po ostvarenim bodovima i mnogo stariji i tradicionalno uspješniji Rudar. Zato ne treba čuditi ako se uskoro u Doboju, nakon domaćih poduzetnika, pojavi neki strani investitor želeći da uloži svoj kapital u mlade dobojske nogometne talente koji, nastavljajući polustoljetnu tradiciju svojih prethodnika, od kojih su neki postali i bh. reprezentativci, stasaju u Akademiji MGM Farm i koji bi mogli zaigrati u nekoj od evropskih liga.

Sve to ukazuje na činjenicu da je za dobojski nogomet nastupilo neko novo, moderno doba, koje bi moglo ne samo sportski nego i ekonomski, pa i kulturni, život u naselju pokrenuti u još perspektivnijem smjeru.

Zbog svega toga, a i iz drugih razloga, nastaje ova monografija koja je vremenski nezaboravni zapis o jednom naselju nadomak rudarskog grada, njegovom nogometnom klubu i sportskim predatorima i zaljubljenicima u najvažniju sporednu stvar na svijetu.